недеља, 28. јун 2009.

PTT kup - Divčibare

Proteklog vikenda na Divčibarama se održao PTT kup. U dva dana imali smo srednju i dugu distancu. Loše vreme i kiša nije omelo oko 150 najupornijih takmičara da ostanu oba dana.

Prvog dana se trčala srednja distanca. Posle kišne nedelje pre takmičenja, svi potoci i bare su bili puniji vodom nego obično i na nekim delovima bilo je nemoguće šetati a kamoli trčati. Posle dugo vremena mirno sam krenuo na trku i tako je i završio. Kod treće kontrole sam promenio varijantu i izgubio na kruženju oko 30s, na četvrtoj sam sišao nisko i izgubio dodatnih 40s. Na sedmoj kontroli nisam primetio da je nacrtano drvo pored rupe i ušao sam na sledeći niz rupa koji nije bio ucrtan, izgubljeno još oko 60s. Do kraja sam išao sigurno onoliko koliko sam mogao da vidim kartu od pljuska koji je bio u toku trke. Vreme 31:29 na 4.5km.


Drugog dana se održavala duga distanca. Naravno, kiša je bila propratni detalj koji me prati poslednjih nekoliko trka. Do 16. kontrole nisam imao većih grešaka u izboru varijanti, ali na 17. kontroli sam izabrao varijantu kroz šumu ali nisam ubrzavao pa se pokazalo da to i nije bila najbrža varijanta. Posle overene 20. kontrole zakačio sam za drvo i tek posle nekih 200m sam shvatio da mi je spao sat sa ruke. Pošto mi je sat ipak bitniji od plasmana, vratio sam se da ga pronađem. Posle toga, srećan što sam pronašao sat, gubim fokus sa trke i idem sporijom varijantom na 21. kontrolu i gubim na toj kontroli oko 3.30min. Na 23. kontroli nisam dovoljno proceni udaljenost između kontrola pa skrećem desno na put i vrtim se okolo i tu gubim još oko 2min. Na kraju treće mesto sa vremenom 69:24 na 9.2km.

Posle ovog vikenda biću srećan ako se ponovo ne razbolim, jer su mi noge stalno bile mokre. Sreća pa u kolima uvek imam nekoliko pari patika i cipela pa sam mogao da ih menjam. narednih dana ću se potruditi da se odmorim pred Kopaonik open koji počinje u petak.

понедељак, 22. јун 2009.

Od svega po malo

Posle dužeg vremena sam u mogućnosti da stavim neke karte na blog. U proteklom periodu se dogoodilo dosta ružnih stvari u mom životu a pogotovo na sportskom planu. Dugo sam iščekivao pripreme u NS i noć pred put sam dobio temperaturu, što se kasnije ispostavilo da je od upale pluća. Nedelju dana sam kuburio sa temperaturom iznad 38C i prvog dana kada nisam imao povišenu temperatru uputio sam se u NS iako sam znao da rizikujem da će se upala povratiti.

Sledećih pet dana sam imao treninge na Fruškoj gori kao priprema za Prvenstvo Vojske, i naravno organizam se premorio do te granice da u pojedinim trenucima na takmičenju nisam mogao da dišem a kamoli trčim. Oba dana sam pravio krupne greške i nisam mogao da verujem da mi se to događa. Jednostavno misli odlutaju negde i nema me na karti.

Prošlog vikenda sam išao u Pusztamarot na Prvenstvo Mađarske na srednjim distancama i štafeti. Tri trke na veoma trčljivom terenu sa preciznim kartama. U kvalifikacijama sam pokazao još jednom sebi da verovatno nikad neću biti dobar trkač sa ovako lošom koncentracijom, jer sam na predposlednjoj kontoli bacio u vodu do tada istršano. Napravio sam četiri minuta greške i propustio A finale.

Poslepodnevna finalna trka se može opisati kao pakao. Bio sam mokar kao miš pre početka trke, jer je bio takav pljusak da sam pomišljao da se vratim u kola i presvučem i uopšte ne trčim. O trci da ne govorim. Skroz je neprijatan osećaj kada trčite po pljusku i magli koja ograničava vidljivost na dvadesetak metara. To može razumeti samo onaj ko je u tom trenutku bio u šumi. I što je još gore, dok sam se spuštao niz jednu strminu pao sam i povredio koleno. Koliko je teška povreda videću sledećih dana.


Drugog dana je održana štafetna trka u kojoj smo trčali Ugor dve i ja jednu izmenu. Da sam normalan verovatno mi ne bi ni palo na pamet da trčim, ali sam stavio trake na koleno i nekako istrčao drugu izmenu. Imao sam problema sa nizbrdicama i jedva sam se dovukao do cilja. Bilo mi je glupo da propustim trku posle tolikog puta, ali...


Teško je uopšte trenirati a kada neko upadne u seriju pehova, kao što sam ja ove godine (drvo, operacija zgloba, lom stopala, upala pluća i sad povreda kolena), teško je ostati normalan.