Kada sam u maju 2010.god polomio metatarzalnu koščicu, tražio sam sparing partnera za Dragu i njene treninge. U to vreme, jedina opcija je bila debeli trut od 120kg koji je mrzeo trčanje i čudio se šta mi to radimo u šumi. Pre nego što se oženio, uvek je mogao da istrči bar 10km lagano sa mnom, ali posle toga se odao porocima porodičnog života i dogurao do magične brojke 120!!!
Prvog dana tih majskih treninga, išao je 3km za nekih 20min i bacio peglu. Kako su se dani nizali, kilaža je bila sve manja i manja a kilometri sve veći i veći. Bio je to sjajan tandem- Draga Nikola, do momenta dok se Draga nije povredila. Posle toga kreće opaka zima gde za opkladu sa Edom Janićem ide prvi put 20km u šumi(Edo je zbog opklade morao ići još 5k iako je bio mrkli mrak).
Kilaža je postepeno padala i trut se ozbiljno primio na orijentiring i konačno shvatio šta mi to radimo. Sada je neizostavni deo svih naših treninga sa kilažom od oko 80kg(nestvarnih 40kg manje za 2god) i redovni učesnik i atletskih trka. Ove zime je spustio svoj rekord na Ušću za 2.30min i istrčao svoj prvi Beli kros. Treninzi postaju pravi atletski i već ove godine očekujem polumaraton ispod 1:20:00 i bar neka medalja sa Prvenstva Srbije.
Predstoji kamp u Mađarskoj i Sloveniji a posle toga duga sezona u Srbiji. Da li će ovo biti iznenađenje sezone ili samo najavu za sledeću-videćemo već u martu na Fruškoj gori.
Do tada, nekadašnji trut može postati primer svima kako se redovno radi, trenira, uči i bori sa svoj klub i konačno - lakše živi sa 40kg manje.
U zdravom telu, zdrav duh-UH!!!