понедељак, 29. март 2010.

Stražilovski kup 2010

Da sam normalan verovatno ne bih proteklog vikenda izlazo nigde iz kuće, jer sam i sada toliko bolesan da ne mogu da dišem, a takav sam još od četvrtka. Ovako, pošto sam poznat kao trkački narkoman a i zbog neke prijateljske obaveze prema organizatoru, išao sam oba dana u Novi Sad. Kako sam se osećao više nije bitno, važno je da smo se dobro proveli na stazi.

Prvog dana smo bili na Paragovu, na čini mi se najtežoj karti kod nas, pogotovo kad se zna da su je crtali bugari. Teren strm ali za divno čudo staza je bila trčljiva, što znači da kad se malo razmisli pre postavljanja kontrola organizator može da napravi brzu trku i po strmom terenu. Plan mi je bio da pređem trku sa minimalnim brojem grešaka jer sam bio svestan da nema ništa od dobrog trčanja, pogotovo kad sam na zagrevanju video da ne mogu da uradim ni ubrzanje od kašlja. Ali plan mi nije uspeo. Već na drugoj kontroli sam otišao mnogo levo od pravca i izgubio oko 1.30min i mislio sam da će me Pop već tu stići, ali on nije imao sreće sa prvom kontrolom. Nastavio sam posle toga u istom ritmu i na prvoj dugačkoj kontroli sam znao da će ona odlučivati pobednika što se posle ispostavilo kao tačno. Prošao sam je sigurno ali ne tako brzo, mada je na kraju to bilo prvo vreme. Posle neke blage euforije zbog preciznog dolaska na 8. kontrolu, mašim pravac ka 9. kontroli i gubim još jedan minut. Pri dolasku na 11.kontrolu pravim još jedan minut greške zato što sam po ko zna koji put pratio trkača ispred sebe(Frulju) i skrenuo sa pravca i otišao na kontrolu pored. Već tu sam se jedva kretao i koncentracija je rapidno opadala. Nisam obratio pažnju na uvalu pre 12.kontrole, pa sam umesto da obidjem brdo posle 11.kontrole išao preko njega jer nisam hteo previše da se spuštam. Kad sam primetio uvalu video sam da sam i tu uzaludno gubio snagu na brdo. I da mukama ne bude tu kraj, nisam primetio da postoji uvala izmedju 14. i 15. kontrole, skrećem u nju i gubim još jedan minut. Na kraju sam bio prvi sa 44.02 sa nekih 4.30 minuta grubih grešaka i iskreno nisam se nadao da ću biti prvi a kamoli 3.20 ispred drugog.

Drugog dana je trka održana u Sremskim Karlovcima. Na sprint karti ali sa stazom od 5.3km. Hteo sam da trčim ovu trku bez obzira na to što sam jedva disao. Kad je krenula trka na to sam zaboravio ali me je brdo već od 3. ka 4.kontroli opomenulo da neće biti zezanja. Pošto se trčalo ulicama trka je bila brza za naše uslove i na početku trke sam vukao brzo koliko sam mogao. I naravno grešio sam. Kod 4.kontrole nisam video put(sokak) u kojem je bila i izgubio sam nekih 30sek. Ka 5.kontroli sam krenuo kroz zeleniš u nadi da ću pronaći put kroz njega, ali nisam uspeo i provlačio sam se kroz šišljak. Posle toga sam odabrao dužu varijantu ka 8.kontroli i promašio put ka 9.kontroli. I dalje sam vukao koliko sam mogao ali sam sve sporije trčao. Izbor varijante ka 11.kontroli me dokrajčio. Okrenuo sam kroz strmu uličicu koju nisam mogao da istrčim i izgubio sam dosta vremena. Od te kontrole sve se menja. Sreća pa je sledeća kontrola bila nizbrdo jer sam već počeo da se raspadam i kašljem. Do kraja trke sam imao par loših varijanti što je rezultiralo gubljenjem dodatnog vremena. Na kraju sam završio trku za 35.08 na drugom mestu. Jedva sam se dovukao na cilj i što je najgore nisam mogao da ustanem sa betona nekoliko minuta. Ipak mi je drago što nisam stao jer smatram da je obaveza svakog seniora da da primer mlađima kako treba da se bore. Mislim da bi na ovoj karti mogla da se napravi i trka od nekih 10-12km kao u Veneciji i da bi u svakom trenutku bilo zanimljivo na stazi.

Na kraju sam ukupno bio prvi, ali dan posle osećam posledice vikenda. Mislim da ću napraviti pauzu kako bih se izlečio i oporavio, što i nije baš dobro u ovom delu sezone, pogotovo kad znam da me i sledeća dva vikenda očekuju kup trke i prvenstvo Srbije.

Нема коментара:

Постави коментар