петак, 27. април 2012.

Sve je kod mene!!!

Konačno sam osvojio i poslednju titulu prvaka Srbije koju još nisam imao. Toliko dugo se otimao i bežao naslov prvaka Srbije na srednjim distancama od mene, da sam se ove godine fokusirao samo na to da istrčim dobro tu trku i da kompletiram titule. Trenutno sam važeći prvak na svim distancama i u Kupu Srbije, mada sprint se bliži ali se neću predati bez borbe.
Dakle, kada je već postalo izvesno pre mesec dana da neću ići na Evropsko prvenstvo u Švedsku, odlučio sam da oborim formu i da se fokusiram na period jun-jul. U međuvremenu sam zakačio i dva virusa pa sam pravio i pauze zbog povišene temperature, tako da sam hteo ili ne ispao iz ritma jakih treninga. Malo sam se pribojavao pre Ravne gore da neću uspeti da se oporavim od virusa i da li ću uopšte uspeti da trčim trku (Draga nije bila te sreće).
Prvog dana na Ravnoj gori je bila i WRE trka na kojoj je bilo i stranih takmičara, ali niko koga ja do sada nisam pobeđivao. Naravno da nemam respekta prema njima, ali morao sam da ih poštujem zbog moga fizičkog stanja i znao sam da teško mogu da ih ometem da osvoje prva tri mesta koja su dobijala i lovu.
Već na trećoj kontroli sam napravio grešku od 1min i bio sam siguran da će me Ćora stići već tu, ali na sreću to se nije desilo. Organizatori su napravili startnu listu u odnosu na stanje u Kupu, ali se nisu setili da najbolji kreće poslednji. Da je tako bilo možda bi se i umešao strancima za lovu jer su se oni međusobno pohvatali kod te famozne 3.kontrole koja je bila tu negde. Do kraja trke, na stvarno siromašnoj karti, pravim još 2min greške na par mesta, ali trčim bukvalno do svog limita u tom momentu. Na kraju sam mirno sačekao pratioce i kada su Ćora, Ugor i Pop prošli, shvatio sam da sam kompletirao niz titula.


Drugog dana sam se razmišljao da li da trčim ili ne jer sam se osećao toliko iscrpljeno da sam se jedva zagrejao. Draga je preko noći imala temperaturu, a ja sam se još uvek borio brufenima protiv temperature.
Odlučio sam da smanjim greške na minimum i da odradim jedu sigurnu trku, jer za jurcanje nisam bio spreman. Svaki metar trke mi je bio težak, ni u jednom momentu provedenom u šumi nisam osetio draž ovog sporta. Jedva sam završio trku na 5.mestu ali sam za divno čudo bio prvi od naših takmičara i osvojio još 100bodova u kupu. Staza je bila pravo mučenje, gore-dole bez cilja, karta poprilično siromašna a delove sam trčao napamet jer smo prolazili par puta istim mestima. Na svu sreću, teren je lep za trčanje, pa tamo gde sam mogao da ložim zaboravljao sam na prethodno navedeno.

Sada sam fokusiran na to da se što bolje oporavim i vratim u ritam treninga do polovine maja, kako bih spreman dočekao izazove u junu. Čeka me Danska i WMOC i naravno Jukola. Još 50 dana do famozne štafete.

2 коментара: