субота, 21. јануар 2012.

Trening trka Topčider

 Posle dugo vremena trčao sam neku kartu u takmičarskom ritmu, jer sam se u nedostatku novca za odlaske na karte, do sada oslanjao samo na bazicne pripreme. Ove sezone sam krenuo ambiciozno u pripremni period, sve sa ciljem da na kraju ove godine istrčim maraton ispod 2:30, i nedeljama se kupila kilometraža koja je prelazila 200km nedeljno. Nikad bolju zimu do sada nisam uradio, a puno mi je sve to olakšao Pop, koji me trpi cele ove zime,  Međutim, nisam zaboravio ni da trčim sa kartom. Prvi deo sezone planirao sam da se posvetim orijentiringu i da vidim kakvi su efekti svih ovih kilometara.


Danas smo prvi put trčali štafetu posle njegovog prelaska u Rtanj, i kao što je bilo očekivano bili smo prvi.  Ali rezultat nije bio u prvom planu već prilika da     se napravi brz trening sa kartom. Ispod imate karte sa današnje štafete.


уторак, 09. август 2011.

Tara open





Prošlog vikenda održano je takimčenje Tara open u okviru kojeg se trčalo Prvenstvo Srbije na dugim distancama.
Prvog dana sam trčao noćnu kratku distancu, na kojoj sam napravio jednu veliku grešku od 5min na 8-oj kontroli i na kraju završio na trećem mestu.

Drugog dana sam trčao srednju distancu, koja se bodovala za kombinaciju. Tu sam trku završio na trećoj kontroli, oko koje sam kružio, i kružio, a ona je bila lepo sakrivena iza panja. Posle izgubljenih 5min na srednjoj distanci, nije bilo potrebe za jurnjavom i lomljenjem do kraja trke, ali i u tom ritmu završavam na drugom mestu sa velikih 9min iza Ugora, koji je sjajno istrčao trku.

Trećeg dana je na programu bilo Prvenstvo na dugim distancama. Od početka sam krenuo agresivno koliko god može po onom kamenjaru, i do 9.kontrole nisam imao grešaka. Tu pravim paralelnu grešku, ali nije se ni video put koji sam promašio. Nastavio sam da idem jako koliko mogu, ali posle 18.kontrole sam se razbio na kamenju i sva sreća je da je Velja bio pored mene i pomogao mi da ustanem, jer stvarno ne znam kako sam posle toga nastavio trku. To se vidi i na sledećih 2-3 kontrole na kojima nisam mogao da se povratim od pada, i na njima pravim nekoliko sitnih grešaka. Jedva sam se dovukao do cilja od bolova. U tom momentu u cilju sam imao prvo vreme, ali posle par minuta sam shvatio da ću biti prvi, pošto Ugor i Pop nisu stigli.

Sveukupno sam bio prvi, jer je razlika od noćne kratke odlučila između mene i Ugora.(rezultati)

WOC last minute

Pošto smo u jeku turističke sezone, poslednji je trenutak da se prijavite selektoru i da mu se zakunete da trenirate, nasmejte se i bićete pozvani na WOC u Francuskoj. Tako mogu opisati naš sastav za ovo takmičenje. Niko u Savezu ovo ne shvata kao ozbiljno takmičenje, a s obzirom da su ga turisti planirali, valjda očekuju da se i mi turistički ponašamo. Selektor nije hteo ni da čuje za trening kamp, koji je bio skup, a vodili su na exkurziju u Češku na EYOC ženski tim i trenera, koji se dokazao u radu i na trkama. Sada na WOC ide osmočana ekipa sa tri muškarca, dve devojke i troje u delegaciji. Nije mi jasno zašto nisu pored Slađe i Dragane poveli bar još jednu devojku, da imaju plasman u štafeti. Ovako njih dve mogu biti prijavljene, ali nekompletne štafete ne mogu startovati, IOF pravilo.
A pošto idemo na odmor, krenućemo u 5do12, taman da se stigne na start kvalifikacija posle neprospavane noći. Čuđenje nije potrebno, kao da nikada niste putovali celu noć ka moru i onda ujutru radosno istrčali na plažu. Kakav gušt, ali merak nema cenu. Nemojte gubiti vreme pored kompova i gledati naša vremena u kvalifikacijama, na B92 će sigurno prenositi ATP Montreal ili Toronto.
Zato, ako niste bili na godišnjem, ako imate crveni pasoš, ako vam je ranac za put uvek spreman za pokret, javite se selektoru ili potpredsedniku koji su organizovali put iz sata u sat, možda i iz minuta u minut ne sećam se, i možda ćete se naći u kombiju koji polazi sa parkinga kod Strava centra u četvrtak u 17h. Šteta što ne ide Sava, on bar uvek ponese 26 sendviča za večeru.

понедељак, 11. јул 2011.

Brazil

Konačno je došao i taj dan. Sutra krećem put Brazila da vidimo šta su nam spremili. Možda nisam spreman kao što sam očekivao, ali bar imam dobru volju da trčim. Od kako sam primio vakcinu koja je obavezna za putovanje tamo, poslednjih 15 dana sam konstantno imao temperaturu koja je pre pet dana kulminirala preko 37c. Sad sam iscrpljen i nedovoljno zalečen, samo se nadam da neću imati posledica pred Francusku.
Dakle, sutra u 17h iz BG pravac za Rio, a valjda se Ugor i ja nećemo obrukati. Pratite nas na ovom sajtu. 5 CISM MWG

понедељак, 13. јун 2011.

Prvenstvo Mađarske na srednjim i štafetama

Proteklog vikenda se održalo PM na srednjim i štafetama.
Jutro prvog dana su obležile kvalifikacije gde sam ušao rezervisano, a posle dve krupne greške morao sam da jurim kao sumanut da bih ušao u finale (rezultati).
U finalu, koje se održalo popodne, opet nekoliko grešaka u reonu kontola, što smanjuje moje šanse za visok plasman i završavam na devetom mestu. Karta na prvi pogled zelena i neobećavajuća, ali na njoj nekoliko vrsta šume, terena, trčljivosti, užitak za orijentisanje.(rezultati)
Drugog dana je bilo PM u štafetama. Andrea je trčao prvu izmenu i zamenio kao drugi. Ja sam trčao drugu izmenu i predao isto kao drugi, iako sam na dva mesta napravio oko 4min grešaka. treću izmenu je trčao Pop i završio na 7.mestu.(rezultati)
Trke su dobro došle posle mesec dana bez karte. Iako još punih nogu od proteklog ciklusa, to mi nije predstavljalo neki problem. Veći problem mi je velika odsutnost sa karte i na pojedinim mestima sam morao biti stegnutiji u izboru varijante i bez puno rizika, što je na kraju rezultiralo nezadovoljstvom postignutim vremenima na kraju trka.

четвртак, 26. мај 2011.

Ničija nije do zore gorela

Niko vas ne tera da čitate moj blog, ja vaš ne čitam sigurno. Svi koji su se našli prozvanim su to čuli od mene u lice, tako da ne znam što se sad čude. I dalje nisam video vaše rezultate, zato što ih nema.
Ničija nije do zore gorela, to sam vam rekao i prošle godine, a kao odgovor dobili ste jednog još bržeg Blaža. Pobedite me u šumi, a ne na blogu i sajtu. Ja sam i dalje brži od vas. I ne dirajte klince, oni su dobri momci, ja im samo pomažem da budu još bolji i da konačno izađe dobar senior od klinaca koji su prošli juniorski staž.

среда, 25. мај 2011.

O Srbijo među šljivama!!!

Oni koji vole orijentiring i dolaze na trke, prate šta se dešava u svetu, znaju da se za vikend održavaju izborne trke na terenima oko Anjesija. Gde smo tu mi?
Savez je ove godine već dobio 2.5miliona dinara za svoje potrebe od Ministarstva sporta i nema više kvartalnog kašnjenja kao do sada. Gde će otići te pare? Naravno da neće otići u razvoj sporta, već u razvoj krkanluka, sastančenje, seminare...
U posledjih nekoliko godina, Savez dobija lepe pare za razvoj sporta od ministarstva i svake godine umišljeni treneri i selektori, glupo mi da ih nazovem sportisti jer to nisu, vodili su gomilu dece na razne kampove. Uvek me nerviralo zašto to rade bez ikakvog cilja, napretka, vizije. Kad ne lezi vraže, zašto bi neko nešto u Srbiji radio bez neke lične koristi. Tu se uvek traži određen broj pansiona, iskoristi se manje, uplati se tačno, razlika naravno nekome ide u džep. I svi srećni i zadovoljni. I onda nije ni čudno što Srbija ne bi imala seniorski sastav da nije nas iz vojske, koje je Tokalic na drugarskoj osnovi doveo ovde. I gle čuda, ima li neko ko može da pobedi nekoga od nas? A od svih tih juniora koji su prolazili kampove i koji i dalje prolaze kampove, vrede samo dvojica, Sava i Filip. A ko ih je to doveo do nivoa na kojem su sad? Oni što stavljaju pansione u džep ili ja?

Kad sam se zimus kandidovao za selektora, Vokri je pred UO izjavio da sam ja kao odustao a Frulja ga je podržao. Lagali su obojica. Tad mi je bilo krivo i bio sam ljut na Frulju zašto me nije pitao. Međutim, on to namerno radi. U situaciju u kojoj niko ne želi od stručnjaka iz UO da se prihvati bilo čega da radi u Savezu, on se kao spasilac javlja da on bude v.d. selektora uz dvojicu savetnika. Javno pitam sve koji čitaju ovo, kakve veze sa bilo kojim sportom imaju Frulja, Ilić i Paksi? Šta oni znaju o treningu? Koje su im norme za neko takmičenje? Koje su im izborne trke? Njih to ne interesuje, samo ih interesuje da rade protiv mene, jer nije poenta da neko bude dobar, nego da se priča kako su oni nekad bili dobri. Ja još ne nađoh neki njihov rezultat.

Ta v.d.ljiga me pitala za par saveta oko nekih takmičenja i sastava reprezentacije i rado sam mu svaki put izašao u susret. Jednom prilikom mi pomenu da na WOC treba da ide jedna devojka koju pre neki dan na facebook-u videh sa pivom u jednoj i cigaretom u drugoj ruci. Šta reći osim EJ LJIGO, VREĐAŠ MI GANGLIJE!!! Za sad je opcija da treća devojka bude neka devojka što živi u Švedskoj, rekoše da mi nemamo bolju. Ne gospodo, mi nemamo goru, jer svaki rezultat je bolji od m.p. ili disq rezultata. Setite se koliko završenih trka ima. Nije valjda ovo sa slike dovoljno za WOC?

Sačekajte još 3-4 nedelje pa pogledajte spisak za EYOC i samo prebrojte trke na kojima su bile neke devojke koje će otići tamo. Navedena ljiga me pitala za norme na 3km koje treba da se istrče da bi ljudi ušli u reprezentaciju. Ali shvatio je da osim nas Save, Filipa, Popa, Ugora i mene niko ne može da istrči ni te norme, a da ne spominjem da su jadne. Eto odgovora svima koji su me pitali zašto se ne trči provera. Ko bi ušao u reprezentaciju onda? Kako bi se pravdali pansioni?

Ionako Paksi reče na FG da on i ne bi davao pare za takmičenja u inostranstvu nikome, jer on planira da omasovi sport, pa da iz toga traži kvalitet. Teorija dobra, praksa? Nema je, ne interesuje to ovde nikoga. Bitno je da neke svoje neispunjene snove i komplekse leče kroz mestu u UO.
Prošle godine nisam trčao BOC zbog devojaka koje me sahraniše na Kopaoniku. Gde su danas te devojke? Sreće li ih neko na trkama? Ali humanista zna najbolje.
Jedini čovek vredan pažnje u tom savezu je Zagorac, i hteo je zimus da mi pomogne, ali šta će on sam da uradi kad mu serviraju druge priče.

Zato, putuj Evropo nemoj više čekati na nas!!!

среда, 18. мај 2011.

O PLAZMA


Početkom marta sam poslao OSS molbu da odvoji 300evra kako bih nastupio na zvaničnom kampu krajem maja u Francuskoj. Zahtev se odnosio samo na deo putnih troškova do Anjesija za jedna kola, u koja su se mogla potrpati svih petoro izabranih reprezentativaca koji žive, rade, TRENIRAJU I TRČE TRKE u Srbiji. Niko mi ništa nije odgovorio.

Pre neki dan sam dao predlog v.d.selektora da OSS odvoji pare bar za putne troškove kako bismo natupili na Prvenstvu Slovenije na dugim distancama i štafeti, kao i na Prvenstvu Mađarske na srednjim distancama i štafeti, kako bismo imali neke jake trke u okruženju, ako već ne idemo na kamp u Francusku. Koliko sam danas video, on se sprda sa mojim predlogom.

Zato pogledajte šta je UO OSS usvojio u januaru. Oni pomažu nekog Zorana Milovanovića, ko god taj čovek bio, ili ga neko od vas poznaje sa trka od pre 10god, sa 20000din kako bi učestvovao na seminaru u Crnoj Gori. Ko je ovde lud? A već 16.08. će se svi pitati zašto niko iz Srbije ne može da uđe u finale Svetskog prvenstva. E pa zato što izvesni Zoran dobija lovu za šetanje po Ivanovim koritima, a trkači ne moraju da dobiju ništa. Ovde ti samo uzmu startninu, platiš prevoz i smeštaj i svi su srećni posle trke ako skupe lovu za roštilj. A svi hoće finale.

Zato ću od sledećeg takmičenja da pokrenem akciju skupljanja dobrovoljnih priloga za pomoć ljudima koji ne dolaze na trke, da odu na neki seminar u inostranstvo, kao i taj Zoran. Skupili smo pare za gaće Filipu, skupićemo i za odlazak nekom novom Zoranu.

Svaka čast članovi UO. Ali i ne čudi zašto nam ne pomažete, jer vi nikad niste oznojili dupe ili ga smrzli zimi na -15C na treningu, niti ste ikad bili trkači pa znate šta je nadmetanje. Hvala vam nizašta!!! U Srbiji se sve radi na isti kalup, zato se podsetite ove pesme.

недеља, 15. мај 2011.

Trofej Beograda

Dva dana, dva sprinta, dve pobede. Ove godine sam pobedio na svim sprint trkama, iako smatram da je to moja najslabija disciplina i nisam oduševljen tim trkama. Ali, rezultati kažu drugačije.
Sada počinju završne pripreme za Brazil, a prve trke će biti Prvenstvo Mađarske na srednjim distancama i štafeti za mesec dana.

уторак, 26. април 2011.

Širom zatvorenih očiju


Kamp u Karlovcima- idemo još niže, dublje, strmije nizbrdo, sa jasnom vizijom da se dno može dotaknuti, imamo plan. Kaskamo i gledamo u kartu širom zatvorenih očiju. Plazma je sve skuplja!