уторак, 22. мај 2012.

SERBIA RULES

Several days ago, Hausken was disqualified in EOC because she went through the impassable fence.


Three weeks ago the same happened in the sprint championship in Serbia, but it is allowed in Serbia. Is IOF prescribed some new rules for Serbia?


 Because of that we will remain on the bottom of the world orienteering for a long time.

недеља, 6. мај 2012.

Tužni dani srpskog orijentiringa

NIJEDAN LOPOV NIKAD SAM NIJE PRIZNAO DA JE NEŠTO UKRAO.


Prvenstvo Srbije na sprint distanci je prošlo taman onako kako sam i očekivao.
Svi koji me poznaju znaju koliko ja ne volim sprint trke i smatram da to i nije orijentiring, a ovakva trka samo potvrđuje to moje mišljenje. Ne omalovažavam ničiji trud ili pobedu, ali ovakve trke su sve osim onoga što jeste orijentiring-mogućnost izbora jedne od varijanti. Od 28 kontrola bila je samo jedna sa dve moguće varijante, ali ko koliko zna o orijentiringu toliko može i da uradi ili da eventualno napravi zanimljivu stazu.
Nego, između kontrola 8 i 9 je bila nacrtana neprelazna ograda koju su mahom svi obilazili kroz nacrtan prolaz. Međutim, nije nepošteno napraviti grešku, svi greše, ali čovek koji se popeo na postolje i zauzeo 2.mesto je prošao kroz rupu u žici i u odnosu na ostatak takmičara napravio razliku od 15-18s. Uvidom u splitove bilo mi je smešno jer je u toku dana i sam priznao da je prošao kroz tu rupu, da bi se danas branio da je toliko brz da nas je ostavio 15-18s. Uz sve to, postoji i svedok koji ga je video da nije išao kroz prolaz već desno kroz ogradu. Najgora stvar je što su ljudi koji su u takmičarskoj komisiji prešli preko tog bezobrazluka i rekli da nemaju osnova da ga diskvalifikuju. Ali kad samo pogledate ko je u komisiji, nije ni čudo što je tako odlučeno jer verovatno ne postoji drugi način da leči svoje malograđanske komplekse, kad već ne može da me pobedi. Ali nisam ja ovde ništa izgubio, izgubio je srpski orijentiring koji je i dalje pod šapom planinarskog bauljanja po karti i to sve zbog ljudi kojima ništa nije važno. U srpskom orijentiringu je i dalje najvažnije da se dobro pojede i popije i skupe veterani da proćaskaju, a niko ne vodi računa o kvalitetu karata, trka, staza... Nazdravlje ti 2.mesto i tebi i onima koji te podržavaju, ali ne zaboravite na niz poraza koji već dugo vremena trpite od mene, i još ćete trpeti. Ja ne bih imao obraza da se pogledam u ogledalo, a kamoli bilo koga drugog da pogledam u oči.


Drugog dana situacija ništa bolja. Trka je krenula tako što su dolazili takmičari koji nisu našli kontrole, koje uzgred nisu bile ni postavljene. Imao sam sreću što sam startovao u 80.min pa sam se nadao da će ih do tada i postaviti. A na stazi svakojakih čuda, kao što rekoh, kako znaju tako i rade. Prva je bila tamo negde, druga negde tamo, treća... Karta me podseća na neke stare koje se mogu naći na netu, kad je tehnologija bila daleko od ove današnje. Na 50% staze nisam mogao tačno odrediti gde sam, ali i sa pola mozga sam pobedio, jer mi je taman toliko dovoljno da pobedim u šumi u Srbiji, čak i one što me na 100m ostave po 18s.
Pošto sam već sada 95% siguran da ću opet pobediti u Kupu Srbije, napraviću pauzu od domaćih trka pa neka se međusobno koprcaju, nameštaju, klupski dogovaraju, pokazuju karte koliko god hoće. Posvetiću se tempiranju forme za Dansku i Jukolu, a uzgred svratiti na 3-4 trke u Mađarsku gde me niko ne mrzi i gde nema srba u organizaciji trke.