среда, 2. јануар 2013.

Dan kada sam rekao ZBOGOM!!!

Možda nije kasno sa 33god okrenuti se sebi i reći ZBOGOM svim onim navikama koje sam temeljno ugrađivao u svoj život. Probuditi se na tlu koje se vekovima zove Srbija, trenutno znači isto što i glumiti u filmu "Trumanov šou" sa Džimom Kerijem ili se buditi na Dan mrmota, jer mi smo godinama u zapletu neke niskobudžetne drame na oronulim daskama pozorišta bez publike. Mi smo sami sebi publika, niko nas ne gleda, niko nam neće tapšati na kraju predstave, koja čini se nikad neće doživeti epilog.
Doživeti sreću postaje privremena mera, jer ako naša sreća zavisi od postupaka drugih ljudi onda stvarno ne možemo biti srećne osobe. Boriti se protiv tih ljudi svrstava nas u kategoriju Don Kihota, čoveka kojega niko nije sreo, ali predanja kažu da se borio protiv vetrenjača. Vetrenjače nisu cilj ovog posta, ali toliko njih je oko nas da se ponekad upitam zašto ne koristimo tu energiju vetra da pravimo struju? Možda bi struju plaćali jeftinije, uz naravno neizbežnu TV pretplatu.
Posle preguranih, verovatno, više od pola života, shvatio sam da sam stekao dve torbe stvari za trening, dve platne kartice, laptop i belog PUNTA sa troje vrata i polomljenim farom, ostvaren dečački san da postanem pilot i jednu neuspešnu sportsku karijeru(bez OI sportista je nula). Faktički ništa i mogu se svrstati u kategoriju ljudi koja kaže SVE SVOJE NOSIM SA SOBOM. Dobro, ja sve svoje mogu poneti sa sobom, ali ionako mi je gepek pun gluposti pa ih ne nosim. 
Malo sam se bavio sobom i uvek sam gledao kako da druge poguram, da im pomognem na uštrb svih stvari koje sam sebi uskraćivao. Kažu da je čovek veliki onoliko koliko pruži drugima, ali šta sam pružio sebi? Ah da, dve torbe stvari, zaboravih.
Nikada nisam slavio Novu godinu i pravio presek života tog 31. decembra, to redovno uradi banaka sa svojim zateznim kamatama, ali ovaj dan posle kad sam se probudio bio je drugačiji. Bilo je vreme da se pogledam u ogledalo, da priznam sebi da neću nikada otići na OI, da ne mogu da imam decu, da će moje kosti ostati ovde, da neće zbog mene stati vetrenjače i da ne mogu kupiti drugi život.
 Na sportskom blogu pišem o prolaznosti života. Možda sam ja vetrenjača?

4 коментара:

  1. Na svu sreću, mada to tebi iz sasvim konkretnih razloga, Žobla dragi dečače, još ne može biti poznato kao ni meni sasvim, druga polovina života zna veoma prijatno da iznenadi.
    Nisam ja naročito mudar pa sam o ovome dugo razmišljao pa došao do zaključka. Jednostavno - iskustvo. Naravno, neće se desiti samo. Neko mora malo da pogura. Onaj ko želi da se nešto desi.
    Prvi korak - misliti pozitivno, odjebati negativce i napraviti sopstveni "Faradejev kavez" za njihov uticaj i biti strpljiv.. ;)
    Vozdra raja, ne bih vas više zadržavo!

    ОдговориИзбриши
  2. Blazo kralju, jebes OI ti si SPARTANAC, oni su imali Spartanske igre :)

    ОдговориИзбриши
  3. Jednom mi rece jedna simpaticna crnka, da ovaj zivot nije generalna proba nekog drugog zivota. Srecom na vreme se to dogodilo. Ti si Blazo Maksimovicu veliki covek, mozda malo cudan, ali sasvim sigurno velik. Za Svetog Nikolu mi se porodila prijateljica drugi put, a prvo dete su dobili vestackom oplodnjom koju su DEBELO kesnuli jer boze moj nikada nece moci da naprave dete. Svaki sistem prepusten sam sebi tezi da zauzme stanje nulte energije. To ti nisi. Uspeha si u zivotu imao puno, a UBEDJEN sam da mnogi tek predstoje. POznajem te i znam da ti uvek ides napred, kad svi odustaju ti prebacis tek u trecu, a kako rece komentar iznad druga polovina zivota ume itekako da iznenadi. KAd pogledamo u nazad sada vec "iskusni"vidimo da je moglo drugacije, ali onda to nebi bio Blazo Maksimovic vec neko drugi. Tvoj zivot je upravo onakav kakav je trebao da bude. Imas odlicnu zenu, o groman broj pravih prijatelja, krs od auta, al mnogi ga ni nemju i itekako bi zeleli da ga imaju, prehranio si Blazo dve porodice koje NISU mogli bez tebe, sa 60 ne mozes da osvajas medalje po svetu. Sve si uradio upravo kad se moglo i kad je trebalo. Junak ce stici, polako radi ti na tome opusti se i uzivaj i ne kaki lebati popi rakiju pa....Pozdrav stari...

    ОдговориИзбриши
  4. ma nisi ti vetrenjača, ti si vetar.
    tj kažeš da si bio. ako je to moguće.
    računam, jednom vetar - uvek vetar.
    zato ti nisu mnogo ni tapšali,
    ljudi uglavnom ne vole vetar.
    šteta ako si baš prelomio,
    mogao si još mnogo drveća da saviješ.
    ono, do zemlje, kao u dubokom naklonu.

    ОдговориИзбриши